page banner

Struma (gušavost) - šta je, uzroci i lečenje uvećane štitne žlezde

Šta je struma (gušavost)?

Struma je medicinski termin za uvećanje štitne žlezde, male žlezde u obliku leptira smeštene u osnovi vrata, ispod grkljana. U narodu se ovo stanje često naziva gušavost. Uvećanje može zahvatiti celu žlezdu ili se ispoljiti u vidu jednog ili više čvorova (nodusa) unutar nje.

Struma ne mora da bude praćena poremećajem funkcije žlezde. Vrednosti hormona štitne žlezde mogu ostati potpuno normalne (eutireoidna struma), ali mogu biti i povišene (hipertireoza) ili snižene (hipotireoza), u zavisnosti od uzroka koji je uvećanje izazvao.

Koliko je čest ovaj problem i ko je u riziku?

Struma je relativno čest problem. Globalno najčešći uzrok je nedostatak joda u ishrani, koji zahvata procenjenih 2,2 milijarde ljudi širom sveta. Ozbiljnost nedostatka joda direktno se odražava na učestalost strume: kod blagog nedostatka joda, učestalost strume iznosi 5% do 20%, kod umerenog nedostatka raste na 20% do 30%, dok kod teškog nedostatka prelazi 30%. 

Kada je reč o gusavosti kod žena, razlika je izražena: struma se razvija oko četiri puta češće kod žena nego kod muškaraca, a prema Vikam studiji iz Velike Britanije, strumu je imalo 26% žena, u poređenju sa 7% muškaraca. Rizik takođe raste sa godinama, a stanje je učestalije posle 40. godine života. 

Dodatni faktori rizika uključuju:

  • gojaznost 

  • insulinsku rezistenciju 

  • metabolički sindrom 

  • prethodnu radioterapiju u predelu glave i vrata 

  • porodičnu istoriju bolesti štitne žlezde 

  • trudnoću i menopauzu, s obzirom na to da su problemi sa štitnom žlezdom kod žena češći upravo u ovim periodima 

Tipovi strume

Struma se klasifikuje na osnovu dva kriterijuma: načina na koji žlezda raste, i toga da li je hormonska funkcija poremećena.

Difuzna (prosta) struma

Ovaj tip nastaje kada se cela štitna žlezda ravnomerno uveća i pri palpaciji deluje glatko. 

Nodozna struma

Nastaje kada se unutar žlezde razvije jedan čvrst ili tečnošću ispunjen čvor (nodus), zbog čega žlezda pri palpaciji deluje kvrgavo. 

Polinodozna (multinodozna) struma

Nastaje kada se unutar žlezde razvije veći broj čvorova. Ovi čvorovi mogu biti vidljivi golim okom ili se otkrivaju tek fizikalnim ili ultrazvučnim pregledom. 

Nezavisno od ovoga, struma se dodatno opisuje i prema hormonskom statusu: toksična struma je ona kod koje uvećana žlezda proizvodi previše hormona, dok je netoksična struma ona kod koje je žlezda uvećana, ali su hormonske vrednosti u krvi normalne (eutireoza). Lekari ove opise kombinuju pri postavljanju dijagnoze, na primer, toksična polinodozna struma znači da postoji više čvorova na žlezdi koji zajedno proizvode višak hormona. 

Struma je česta i najčešće bezopasna, ali uzrok treba znati.

Uzroci nastanka gušavosti

Struma nastaje kao adaptivna reakcija ćelija štitne žlezde na bilo koji proces koji ometa proizvodnju hormona štitne žlezde. Najčešći uzroci uključuju: 

  • nedostatak joda u ishrani - najčešći uzrok strume na globalnom nivou, mada redak u zemljama gde se koristi jodirana so 

  • Grejvsovu bolest - autoimunu bolest kod koje imunski sistem napada štitnu žlezdu, izazivajući njeno uvećanje i hipertireozu 

  • Hašimotovu bolest - autoimunu bolest koja izaziva zapaljenje štitne žlezde; kod nekih pacijenata dolazi do kompenzatornog uvećanja žlezde, koje se često samo povlači tokom vremena 

  • karcinom štitne žlezde - često uvećava žlezdu 

  • trudnoću - hormon humani horionski gonadotropin, koji se proizvodi tokom trudnoće, može podstaći uvećanje žlezde 

  • tiroiditis - zapaljenje same žlezde, koje može imati više uzroka 

  • određene lekove, poput litijuma, koji se koristi u psihijatriji 

Kod sporadičnih slučajeva strume, uzrok najčešće ostaje nepoznat - idiopatski. 

Simptomi strume

struma kod zena

Većina ljudi sa strumom nema nikakve simptome osim samog otoka u osnovi vrata. U mnogim slučajevima, struma je dovoljno mala da se otkrije tek tokom rutinskog pregleda ili snimanja urađenog iz sasvim drugog razloga. 

Kada su simptomi prisutni, mogu uključivati:

  • kvržicu na prednjoj strani vrata, ispod jabučice 

  • osećaj stegnutosti u predelu grla 

  • promuklost 

  • otok vratnih vena 

  • vrtoglavicu prilikom podizanja ruku iznad glave 

  • otežano disanje, kašalj i zviždanje pri disanju, usled pritiska na dušnik 

  • otežano gutanje, usled pritiska na jednjak 

Struma je najčešće bezbolna, osim ukoliko je uzrokovana tiroiditisom (zapaljenjem žlezde), kada može biti bolna. 

Ukoliko je struma praćena poremećajem hormona, mogu se javiti i dodatni simptomi. Kod hiperfunkcije (hipertireoze): gubitak telesne težine, ubrzan rad srca, preosetljivost na toplotu, pojačano znojenje, tremor, razdražljivost i nervoza. Kod hipofunkcije (hipotireoze): umor, preosetljivost na hladnoću, pojačana pospanost, suva koža, zatvor, slabost mišića i problemi sa pamćenjem ili koncentracijom. 

Difuzna, nodozna ili polinodozna? Toksična ili netoksična? Vrstu strume i dalji plan određuje lekar.

Kako se dijagnostikuje?

Dijagnostika obično počinje fizikalnim pregledom, a nastavlja se dodatnim metodama:

  • fizikalni pregled, tokom kog lekar palpira vrat u potrazi za čvorićima i osetljivošću 

  • analiza krvi na hormone štitne žlezde, kojom se proverava da li žlezda ispravno funkcioniše 

  • test na antitela, koji traži antitela povezana sa određenim oblicima strume (autoimune bolesti) 

  • Tumor markeri, pre svega kalcitonin koji ukazuje na medularni karcinom

  • ultrazvuk štitne žlezde, kojim se procenjuje veličina žlezde i prisustvo čvorova 

  • biopsija, koja se radi ukoliko postoje veći čvorovi, radi isključenja karcinoma 

  • scintigrafija štitne žlezde, koja daje uvid u veličinu i funkciju žlezde, ali se ne radi često jer je korisna samo u određenim situacijama 

  • CT ili MR snimanje, ukoliko je struma veoma velika ili se širi u grudni koš 

Lečenje strume

Lečenje strume zavisi od toga koliko je žlezda uvećana, od prisutnih simptoma i od uzroka koji je uvećanje izazvao. 

  • Praćenje bez lečenja - ukoliko je struma mala i ne izaziva tegobe, lekar može odlučiti da lečenje nije potrebno, uz pažljivo praćenje eventualnih promena. 

  • Terapija lekovima - levotiroksin se propisuje ukoliko je uzrok strume hipotireoza (snižena funkcija), dok se kod hipertireoze (povišene funkcije) koriste drugi lekovi poput metimazola ili propiltiouracila. Ukoliko je struma izazvana zapaljenjem, mogu se propisati aspirin ili kortikosteroidi. 

  • Terapija radioaktivnim jodom - koristi se kod povišene funkcije štitne žlezde. Pacijent proguta radioaktivni jod, koji odlazi u štitnu žlezdu i uništava njene ćelije, čime se žlezda smanjuje. Nakon ove terapije, najčešće je potrebna doživotna nadoknada hormona štitne žlezde. 

  • Operacija štitne žlezde - preporučuje se kada je struma velika i izaziva probleme sa disanjem ili gutanjem, kada su prisutni veći čvorovi, ili kada je potvrđen karcinom. U zavisnosti od obima uklonjenog tkiva, nakon operacije može biti potrebna doživotna nadoknada hormona. 

Kada je operacija neophodna

Operacija (tiroidektomija) postaje neophodna u nekoliko jasno definisanih situacija: kada struma pritiska disajne puteve ili jednjak i izaziva otežano disanje ili gutanje, kada su prisutni veći čvorovi koji zahtevaju uklanjanje, i uvek kada je potvrđeno prisustvo karcinoma štitne žlezde, jer je u tom slučaju operacija obavezan deo lečenja, ne opcija. 

Da li se struma može smanjiti bez operacije?

Odgovor zavisi isključivo od uzroka strume, i ovde je važno razgraničiti proverene činjenice od neproverenih tvrdnji koje se često sreću na internetu.

Ukoliko je struma mala i predstavlja privremeno stanje, ponekad se povuče sama od sebe, bez lečenja. Kod Hašimotove bolesti, uvećanje žlezde se takođe često samo smanjuje tokom vremena. U retkim slučajevima kada je uzrok strogo nedostatak joda, uravnotežena ishrana koja uključuje morske plodove, mlečne proizvode i jodiranu so pomaže u sprečavanju daljeg uvećanja, mada je ovaj uzrok redak u zemljama gde je jodirana so u širokoj upotrebi. 

Promuklost, osećaj stezanja u grlu, otežano gutanje ili disanje znače da struma možda pritiska okolne strukture.

Cena operacije strume

Cena lečenja strume u našoj bolnici iznosi 361.000 din. Cene za pregled i dodatnu dijagnostiku možete pogledati: 

UslugaCena
Pregled lekara specijaliste10.000 din.
Ultrazvuk štitne žlezde8.000 din.
Biopsija štitaste žlezde, 1 lobus (režanj)30.000 din.
Biopsija štitaste žlezde, svaki sledeći lobus10.000 din.
Operacija štitne žlezde480.000 din.

Ko operiše gušavost u Hirurgiji dr Drašković

  1. doc. dr Merima Goran (Institut za onkologiju KCS)

  2. dr sci. med. Milan Kocić (Institut za onkologiju KCS)

  3. prof. dr Milan Jovanović (VMA)

  4. prim. dr Miroslav Mitrović (VMA)

Često postavljena pitanja

+

Šta znači dijagnoza "struma multinodosa atoxica"?

Ovo je latinski medicinski naziv koji se često pojavljuje na nalazima ultrazvuka ili u kartonu pacijenta, a doslovno znači: multinodozna (mnogo čvorova), struma (uvećana štitna žlezda), atoksična (bez toksičnog, odnosno hormonski poremećenog dejstva na organizam).

Drugim rečima, struma multinodosa atoxica znači da je štitna žlezda uvećana i da na sebi ima više čvorova, ali da hormoni štitne žlezde ostaju u normalnim granicama, žlezda ne "truje" organizam viškom hormona. Ovakva vrsta strume najčešće ne zahteva specifično lečenje odmah po postavljanju dijagnoze, iako postoji rizik da se u budućnosti razvije hipotireoza ili hipertireoza, pa redovno praćenje kod lekara ostaje neophodno i nakon ove dijagnoze. 

+

Da li je gusavost opasna bolest?

Sama po sebi, struma najčešće nije opasna i mnogi slučajevi ne zahtevaju lečenje. Opasnost zavisi od uzroka, ukoliko je reč o karcinomu, autoimunoj bolesti sa izraženim hormonskim poremećajem, ili velikoj strumii koja pritiska disajne puteve, lečenje postaje neophodno.

+

Da li postoji hrana ili suplement koji leči strumu?

Ne postoji dokazana hrana ili suplement koji leči strumu nastalu usled autoimune bolesti, čvorova ili karcinoma. Jedini izuzetak je struma izazvana isključivo nedostatkom joda, gde uravnotežena ishrana sa jodiranom solju i morskim plodovima pomaže, ali čak i tada suplementaciju jodom ne treba uvoditi samostalno, bez saveta lekara.